U našoj je prirodi zazirati od bilo koje vrste boli, a ići prema olakšanju i zadovoljstvu. No, u terapijskom smislu, osjetiti bol je nužno. Da bismo se iscijelili, potrebno je osjetiti što nas je povrijedilo te se kroz proces pomiriti s tim iskustvom, transformirati ga i prihvatiti.
U terapeutskim procesima koje poznajem i koje sam iskusila, prolazak kroz krizu sastavni je dio poboljšanja. U Dubinskom PEATu svaku bol koja nam se javlja, trudimo se osjetiti najbolje što možemo. Idemo u dubinu i doživljavamo sloj po sloj neugodnih emocija sve dok ih ne iscrpimo. Nakon toga se prirodno otvara prostor za ugodne osjećaje i emocionalnu slobodu.
U metodi disanja – Rebirthing javljaju se krize koje se prodišu i nakon toga slijedi osjećaj rasterećenja, nove snage i povećane životne energije. Čak i u terapeutskom plesu mogu se javiti blokade i osjećaj da želimo odustati, a rješenje je jednostavno nastaviti plesati dalje. I kada kriza prođe, osjećaj je predivan.
Kad se pak radi tjelesno orijentirana integrativna terapija gdje se tijelo se koristi kao glavni instrument iscjeljenja, nužno je povredu osjetiti u tijelu da bi se ona uz nježnu podršku terapeuta transformirala u snagu i veću ljubav prema sebi.
Kroz osjećanje emocionalne boli te njenu transformaciju, naša povrjeđujuća iskustva prestaju imati moć nad nama i utjecati na naše doživljavanje i kreiranje života. S vremenom na mjesto straha od boli dolaze hrabrost i spoznaja da ne postoji ništa što ne možemo prebroditi. Znamo da smo već puno puta bili na svojim tamnim mjestima iz kojih smo izašli kao cjelovitija bića, malo više svjesnija svog pravog potencijala.